Za sve je "kriv" ukrasni slak

Priča 1.
Kao dijete, uživala sam u bakinom vrtu prepunom cvijeća. Kad sam odrasla, uvijek sam u kući ili na balkonu imala jednu do dvije biljčice oko kojih se nisam baš previše trudila. Nije bilo vremena za njih, djeca su bila mala, posao, obaveze, drugi interesi... Početkom ovoga ljeta na balkonu sam u žardinjere posijala ukrasni slak koji se penjao po ogradi i tako sprječavao poglede znatiželjnika na krš i lom koji je tamo vladao. Svidjelo mi se kad je počeo cvjetati i svakog bih jutra trčala vidjeti ima li koji novi cvjetić - i prije nego sam zapravo otvorila oči. No, kad su ga napale uši, pa još prešle k susjedi na pelargonije, odrezala sam ga do kraja i "za kaznu" počela nabavljati novo cvijeće! Uredila sam balkon. To me dovelo na ovaj forum, a forum je "kriv" za to što sam shvatila da sam oduvijek zapravo željela uzgajati cvijeće, samo nisam imala priliku.

Priča 2.
Za vrijeme terenske nastave početkom školske godine, prolazila sam s učenicima glavnom ulicom u naselju i promatrala (ovaj put pozornije nego prije) vrtove i okućnice. Koliko samo divnih ideja imaju ti ljudi: stara kola ukrašena cvijećem, živopisne gredice pažljivo raspoređene uz travnjak, kamenjari, lukovi od ruža ... sve uredno i oku ugodno! Samo je moja škola, stup obrazovanja i kulture u naselju, okružena korovom, zapuštenim grabama, izgaženom zemljom...

Priča 3.
Godine čine svoje. Dani i noći provedeni uz računalo ostavili su traga na mojem zdravlju. Gledam sitnu dječicu kako pričaju o nivoima koje su prešli, pucaju poput Lare Croft, raspredaju o tome čija je tko ljubav u najnovijoj epizodi popularne sapunice. Pomalo već natucaju španjolski i turski. A ne znaju baciti loptu! Još manje je uhvatiti! Nakon deset metara trčanja uspušu se kao da su pretrčali kilometar. Sjetim se svojih kostiju. Zar i njih to čeka? Kada? S četrdeset godina? Ili možda već s trideset?

Odluka je pala: Vodit ću cvjećarsku grupu! Dodir s prirodom, kretanje, osjećaj za lijepo, vrijednost rada, zadovoljstvo postignutim - to je to što djeci treba!

A kako je sve teklo do sada, vidi se u sljedećem filmiću:

http://imageshack.us/clip/my-videos/14/511v.mp4/

Nemam puno znanja, ali imam volje i imam CIF! Mislim da je to dovoljno.

hej, Andina...imaš i nas...drago mi je da su otvorila temu. Filmić je odličan, oduševljena sam "pelcaonom".

Tako se to radi sa djecom. Treba ih od malena naučiti cijeniti vlastiti rad i poticati na kreativnost, učiti lijepom. Biti će ih manje po ulicama i kojekakvim lošim mjestima.

Sve pohvale!

Andina, prekrasno. Bit će to lijep školski vrt uz toliko vrijednih, malih vrtoljubaca.

Zahvaljujem svima na potpori. Nisam htjela stavljati slike da ne opterećujem forum (bilo bi ih previše), no ubuduće ću vas i fotkama izvještavati o našem radu.
Baka Bea, dio našeg (eventualnog) uspjeha bit će zahvaljujući i vama!

Učiteljica u punom smislu riječi! Divno!

Bravo Andina, osvjetlala si obraz struci, nama učinila radost a u svakom malom srčeku posijala cvetek, tako se izgrađuju  ljudi, tako se nadograđuje kućni odgoj... blago tvojim učenicima i njihovim roditeljima što te imaju

Još jednom svima puno hvala na pohvalama i potpori. Nisam ni sanjala da bi to moglo izazvati ovakve reakcije. Strah me samo pred vama, iskusnim znalcima, da nešto ne upropastimo, da nam biljčice ne povenu, da ne posadimo nešto krivo, tj. na mjesto gdje neće uspijevati pa da se ne osramotimo. Zato ja odmah dvaput priznam da ne znam puno o uzgoju cvijeća (kažu - kad priznaš, pola ti se prašta), ali marljivo učim.

Kiki-ko?, nisu uši došle od susjede. Moj ih je slak bio pun zato jer me nije bilo doma dva tjedna, a MM ga je zalijevao bez naočala. Susjeda brižno njeguje svoje pelargonije i nikada nisu imale uši.

Kontesa, ja, nažalost, nemam svoj vrt. Imam samo balkon koji je sada gotovo pust jer sam većinu biljčica spremila na spavanje ili ih unijela u stan. Kad ga pospremim, možda stavim koju fotkicu.

Andina,za starinski bunar treba malo uključiti i tateke...i oni bi bili oduševljeni da pomognu....

Čestitke na dosadašnjem postignutom!
predivnu si temu otvorila

tebi i djeci želim da vam sve uspije još bolje i ljepše nego što ste zamislili