Miracolina

Moramo proučiti sve o zahtjevima Miracoline zatim ćemo se baciti na nabavu sjemena. Nema smisla da zbog neznanja "ubijemo" biljku.

Miracolina, čudesno voće (Synsepalum dulcificum) kao plodove daje bobice, čija konzumacija uzrokuje da naknadno konzumirana kisela ili gorka hrana (kao limun, limeta) imaju sladak okus, a da slatko postaje još slađe. Uz to nema do sada zabilježenih štetnih nuspojava niti, što ovu biljku čini idealnim zaslađivačem za dijabetičare ili ljude koji su skloni izbjegavanju šećera zbog debljine ili drugih zdravstvenih razloga.

Miracolina je prvi puta dokumentirana od strane istraživača Chevalier des Marchais-a koji je istraživao brojne vrste voća tijekom putovanja u Sjevernu Afriku 1725 godine. Marchais je zapazio da lokalna plemena beru bobice sa grmlja i žvaću ih prije jela. Biljka raste u grmovima do 6 metara visine u svom prirodnom staništu, no ne raste viša od 3 metra u uzgajalištima. Biljka je zimzelena i godišnje daje dvije berbe, na kraju kišne sezone. Plodovi su malene crvene bobice sa sjemenom veličine zrna kave, a cvijeta više mjeseci u godini cvijetovima bijele boje.

Bobica Miracoline sadrži protein koji se naziva miraculin koji "zavarava" čulo okusa na način da gorko i kiselo dobijaju sladak okus, što su ljudi u djelovima sjeverne afrike stoljećima koristili kako bi zasladili oporu hranu i piće. Kada se plod miracoline pojede, protein se veže na osjetilne receptore, što ima za poslijedicu da gorko i kiselo dobijaju sladak okus. Iako je točan uzrok ove promjene nepoznat, jedna je teza da miraculin radi na način da mijenja oblik osjetilnih receptora za slatko tako da počnu reagirati na kiselo i gorko umjesto na šećer i ostale slatke namirnice. Ovaj efekt traje između pola sata i dva sata.