Koje gljive

 

Baš lijepo da imamo vas.

Cordyceps, bit ćeš tražen(a) na ovoj temi.

 

Ja živim na jugu Dalmacije i to podneblje definitivno nije za gljive.Koliko znam, nitko ih ne skuplja.

Ali kako puno šetam prirodom (ljekovito bilje ) naiđem i na gljive.

Često sam ih donosila doma i probala detektirati ali nikad nisam imala hrabrosti i skuhati.A obožavam gljive.

Odsad idem ciljano na gljive i sa digitalcem.

Ako odapnem, čuvajte se.

 

Može li i neki dobar link za detekciju, osim vas, naravno.

A mene toliko ne zanima samo branje i konzumiranje gljiva, koliko njihova determinacija i proučavanje. Nije mi bitno da li je gljiva jestiva ili nije, već me zanima koja je to gljiva?

Sirogriz ili u literaturi presnac (Lactarius volemus) nije vrsta rujnice, ali je vrsta mliječnice, tj. ispušta mlijeko na prerezu. Dakle, i rujnice i sirogriz su iz istog roda mliječnica (Lactarius). Sirogriz ispušta obilno mlijeko bijele boje, a rujnice mlijeko narančaste ili crvene boje.

Evo kako izgleda Lactarius volemus:

 

Veliki dio gljiva se može pravilno raspoznati na temelju slike ako je ona dobra, tj. dovoljno informativna. Ti samo poslikaj (ili bilo tko drugi) i pošalji ovamo na forum fotke gljiva. Ja ću u većini slučajeva moći determinirati vaše gljive i dati savjet o njihovoj jestivosti, istaknuti bitne značajke i kako ubuduće prepoznati te gljive. Preporučam poslikati sve dijelove gljive, tj. napraviti više slika iste gljive. Čim više oštrijih slika, tim će moja pomoć biti kvalitetnija.

 

A što se tiče jelove rujnice ne znam na koju vrstu rujnice točno misliš? Dvije vrste rujnica mogu rasti uz jele - Lactarius semisanguifluus (iako je češća uz borove) i Lactarius salmonicolor koja baš raste isključivo uz jele. Ivan Focht je u svojoj knjizi "Ključ za gljive" Lactarius semisanguifluus nazvao jelinom rujnicom  (Lactarius salmonicolor je kod njega lososova rujnica), a Romano Božac u drugom djelu enciklopedije zove Lactarius salmonicolor jelovom rujnicom. Bilo kako bilo i jedna i druga vrsta su dvojbene poslastice, jer ih neki ljudi smatraju delikatesom i tamane ko od šale bez ikakvih nuspojava, a neki ih ne mogu podnijeti jer imaju gorkasti okus, pa može doći i do želućanih smetnji kao u tvojem slučaju. Sve vrste rujnica su najbolje na žaru, tj. roštilju, a dobre su i kiseljene ili konzervirane u ulju. Mogu se spremati i na druge načine, ali ne bi ih preporučio jer su ovako najbolje.

 

Ma bit će vam gljiva sad poslije ovih kiša preko glave. Još najavljuju za ovaj vikend dosta kiše i onda malo zatopljenje. Tako da ne može da ne bude gljiva, prava sezona tek sad počinje! Prave jestive vrste tek sad dolaze - kostanjevčice, gnojištarke, puze, već spomente modrikače i druge Lepiste, vilini klinčeci, razne odlične puževice, vitezovke, mrke trubače, prosenjaci i ježeki, sunčanice, razni vrganji, turčini, dedeki, podstavke, sluzavci, rujnice, brašnjače, razne pečurke tj. šampinjoni, pa bukovače i njima slične, panjevčice, srnjače, magleni i maglenke, jestive capice, borovi čavlići, gustoliske, lisičke i druge trubače, predivne raznobojne vlažnice, slinari, razne vrste krasnica, male i velike martinčice, razne vrste puhari itd itd... Sve su to gljive koje dobro podnose hladniji period i rasti će sada po šumama krajem rujna i u listopadu zato pripremite nožiće i košare i trk u šumu