Hladni lički vrtovi

@Triša (vrt Ogulin): U postu se ne spominje bar približna visina vrta u odnosu na Ogulin, što je ipak ključno za izbor egzota. Ako je taj vrt na sličnoj visini kao grad Ogulin tj. u Ogulinskom polju izmedju Oštarija i Hreljina ili kod Tounja, onda je veći izbor otpornih: Ogulin ima blažu klimu od Like i Gorskog kotara jer leži niže na prelazu prema zaravni Korduna, pa je toplinski tek malo hladniji od Zagreba i približno kao Čakovec i Krapina - ali je vlažniji s više snijega. Isto potvrdjuju i neke primorske biljke koje već rastu u divljoj flori Ogulinskog polja: Ostrya (crnograb), Satureja (vrisak) i slične.

Zato kod Ogulina može vani prezimiti više južnih zimzelenih egzota, npr. najotpornija palma Rhapidophyllum, kanadska Opuntia fragilis i Op. humifusa, pa Yucca smalliana i Y. filamentosa, te naš zimzeleni bršljan (Hedera), itd. Od tih se u našim domaćim rasadnicima mogu dobiti samo bršljan i juke, a ostale se mogu nabaviti u bližem inozemstvu - npr. iz Austrije i Madjarske. Važna napomena: nikako ne saditi šareno-pjegave umjetne varijetete,- jer takvi su uvijek za 5C do 10C manje otporni na mrazove od jednobojnih zelenih tipova.

Ako je taj vrt viši na okolnim brdima parsto metara iznad Ogulina,- onda ima oštriju klimu poput Like, pa je izbor najotpornijih zimzelenih vrsta puno manji: npr. patuljaste četinjače kao borić-krivulj (Pinus mugo) i razne borovice (Juniperus), pa obični divlji bršljan (Hedera helix), možda Yucca filamentosa i malo drugih zimzelenih.

Uvijek interesanta tema, često se pitam koje biljke posaditi u mojoj vikendici (okolica Ogulina), a da su lijepe i otporne zimi - ne da nestanu zimi, a pojave se u proljeće, već jednostavno da su uvijek tu, a kad bi to još bile biljke iz porodice sukulenata to bi zaista bilo super. Za sada imam neke sempervivume, sedume, mislim da mi i levisia opstane po zimi.

Ako živite u hladnoj brdovitoj Lici i Gorskom Kotaru, ili tamo imate vikendicu, u našim rasadnicima obično postoji vrlo uski izbor prikladnoga ukrasnog bilja za ovdašnje sniježno-ledene vrtove: npr. nekoliko sjevernih četinjača, pa desetak planinskih grmića i najviše nižih trajnica. Po uvriježenim tradicijama kod nas, za te hladne brdske vrtove navodno ne postoje nikakvi drugi otporni egzoti ni sukulenti,- a kamoli neke palme, kaktusi i slične 'nemoguće maštarije'.
Medjutim - dovoljan nam je uvid u klimatski slične vrtove Kanade, Rusije, Austrije, Švicarske i sličnih hladnih zemalja gdje takvi 'nemogući' egzoti itekako rastu vani i prezime desetljećima - ali su zapreka tomu kod nas uglavnom bezvezni rasadnici kojima je glavna brzopotezna korist od  banalnih vrsta - a stručnost je sporedna.

U tim sjevernim i planinskim zemljama, po hladno-sniježnim vrtovima uz česte mrazove od -20C do -25C i ponekad zimi čak do -30C, vani dugoročno i uspješno prezimljuju kod nas nepoznati i nevjerojatni egzoti: američka grmasta palma Rhapidophyllum hystrix (trnovita žumara) i Agave havardiana (planinska agava), pa najsjeverniji kanadski kaktus Opuntia fragilis, Yucca smalliana (mala juka) i niz sličnih ledeno-otpornih egzota. Uz njih tu mogu još izvrsno uspijevati i naši domaći visokoplaninski sukulenti iz Dinarskog krša kao Rhodiola scopolii, Jovibarba hirta, Sempervivum marmoreum i slični kojih takodjer većinom nema u našim oskudnim rasadnicima.
Ovi najotporniji egzoti su dakako prikladni i za druge naše poluhladne kontinentalne vrtove i parkove, te slične u Bosni i Sloveniji. Uz gore nabrojene, tu mogu još vani prezimiti i drugi otporni egzoti koji podnose bar do -20C: npr. palma Sabal minor, Yucca filamentosa, otporni kaktusi Opuntia humifusa, Op. phaeacantha i slični.