Kaćun

onda to nije kaćun, jer kaćunov lat. naziv je Orchis )

ovo je kaćun:

Pozdrav, pisati ću i o njemi, može ????Sarajevska Baščaršija od prije stotinjak godina sačuvala je uglavnom do danas svoj arhitektonski image, da ne kažem imidž, iako se tu i tamo nažalost, zbog nebrige vladajućeg primitivizma, mogu naći beton, PVC stolarija i slične izvještačene tvorevine.
Takav image (čitaj kako je napisano) vlada i u ugostiteljskim objektima pa umjesto bosanske kafe s džezvom, fildžanom i kockom šećera možete dobiti espreso kahvu, jer je kahva službeno priznata riječ new primitivsa koju je jedan od tvoraca bosanskog jezika i bosanskog rječnika upisao u svoj ćitab. Kako sam napisa u predgovoru ili pogovoru svoje knjige osnova mu je bio izvorni jezik njegove majke iz sela u okolini Goražda. Kako je moje dugogodišnje iskustvo s govornim jezikom BiH vezano za centar glavnog grada BiH, tj. Sarajevo, ja zaostalo ostajem pri kafi i to bosanskoj.
Dodatni image starini Baščaršije je bilo tzv. Slatko ćoše koje je bilo toliko slatko da je na sva 4 ćoška raskrsnice imalo po jednu slastičarnu. Sad su ostale dvije i zimi na svoje izloge kače natpis VRUĆ SALEP. Naravno da ne kače natpis imamo koka kolu jer se to podrazumijeva. U vrijeme kad se to nije podrazumijevalo zimi se točio samo salep, čaj i kafa, a salepdžije su poslovale na svakom čaršijskom ćošku sa svojim specijalno prilagođenim bubnjaricama u kojim se salep kuhao i održavao vrućim.
Tada ljudi nisu patili od ulceroznog kolitisa i Kronove bolesti jer je salep, jedna vrsta orhideje, tj. latinski Orchis dušu dao za bolesna crijeva. Orchisa čiji se gomolj koristi ima dosta: O. Morio L., O. Maculata L., O. Militaris L., O. Mascula L., O. Laxifora Lam., O. Tridentata Scop., O..... i još ima pa se onda to latinski napiše kao Orhis species ili kraće Orhis sp. Kod nas se zove kaćun, vranjak ili pasija muda, a najčešće kaćun iako to nije baš originalan naziv jer se još jedna biljka zove kaćun. Što se tiče pasijih muda... mnogi veći psi bi se debelo uvrijedili, posebno kad su gomoljčići u obliku ruke, ovisno o kojem se orhisu radi.
Nerado pokazujem crtež biljke jer sakupljači ovu zaštićenu biljku divljački iskorjenjuju. Ne bi bilo problema da se sakupljanje gomolja kaćuna vrši na pravilan način: biljka se iskopa, od dva gomoljčića se otkine mladi, a stari vrati u zemlju skupa s biljkom.
Tako biljka ne propada nego ponovo proizvede zdravi gomoljčić. Oni iskopani se operu i kratko prokuhaju, najbolje u surutki, a onda stavljaju na sušenje. Osušeni salep, jer droga se službeno zove Tubera Salep, se melje u prah, a od tog praha se pravi napitak.
Poznat mi je slučaj bebe koja se rodila slabih crijeva zbog čega je i zaostajala u razvoju. Roditelji su joj samo u redovnu ishranu uključili salep. Sve se vema brzo riješilo.
Salep oštećenu sluzokožu probavnog trakta oblaže zaštitnim slojem koji spriječava daljnja oštećenja i omogućava oštećenim mjestima da se oporave. I ne samo da omogućava nego i učestvuje u zacjeljivanju sluzokože, jačanju sluzokože, funkcionalnoj djelatnosti sluzokože probavnog trakta. Najveći gastroenterološki patnici su čiraši i vlasnici ulceroznog kolitisa, ali sve smetnje probavnog trakta od nervoze do histerije stomaka, od proljeva do zatvora, od gastritisa do čira, od upalnih procesa do trovanja salep je vrlo voljan sanirati.
Početni stadiji ulceroznog kolitisa bi se vjerovatno tu i završili redovnom upotrebom salepa, a oni odmakli stadiji bi mogli dočekati i olakšanje.
Zapad je sve zainteresiraniji za ovaj podanak. I traži li ga traži. Što nervozniji način života to salep potrebniji. Koliko god ga kopali iako je zaštićen nije im dosta, a mi ne znamo reći ne. Naši vladajući primitivci tek šljegli sa sela ne misle ponovo nazad obilaziti tamo neki kaćun da li se bere il ne bere. Ali, istina je da ga sve manje ima jer ga nije lako uzgajati, a mnogi pokušaji uzgajanja su i propali.

(http://biljoteka.blog.hr/2008/03/1624465476/salep-starinski-za-moderni-ulcerozni-kolitis.html)

Moraš nešto i sam eksperimentirati, ja osobno nemam iskustva.