Franjicine kopanjice

Prednost odlaska avionom u to maleno selo kraj Pule je beskonačna, ne moram nikuda ići, užicam netjakovu familiju da me odvezu u dvije velike kupovine i nakon toga  samo se igramo. Malac je težak na hrani, nije izbirljiv, samo ne voli uopće jesti, to je njemu gubitak vremena (fala Bogu jede sva variva) i palačinke ili pomfri mogu svaki dan pa i po nekoliko puta. Dolje uvijek pustim mozak na pašu i postanem dijete. Uostalom, nemam nikakve brige, malac me sluša i uživamo. Malo me brine što sam opet uzela sa sobom njezino visočanstvo MKM a zaklela sam se već da to više neću nikada ponoviti. Ljubomorna je na unuka i čudom se čudi da se ne vrti sve oko nje!.

Jednostavno je nemam srca ostaviti. Ma koliko se uvjeravam da volim samo sebe nikako da mi to zasjedne u glavu pa samu sebe prevarim i natrpam si na vrat previše ljudi pa me onda tlače! Sama sam si kriva kad im to dozvolim!

Danas sam se smijala sama iz sebe, gledam cvjetkice, gledam moju Miu i sve smišljam kako bi bila s njima i na moru. Luda žena!

Potopila orhideju, ne mogu vjerovati dok se cijedila otvorila 5. cvetek a 6. samo što nje.

"Špatulica" ne prestaje cvijetati pa je i ona potopljena zajedno s dugim zeleno ljubičastim listovima, tko zna u kojem kutku mozga sam ostavila njezino ime!

Konačno oko 15 sati izašla iz kuće, prži li ga prži, svi se susjedi zavukli u kuće a ja u svoj svojoj prekrasnosti paradiram u dvodjelnom badiću. To se ne može zvati bikinac jer je donji dio (teško nazvati ga gačicama) veličine jedra na prekooceanskom jedrenjaku a za napuniti gornji dio treba šleper zemlje, pa nisam  poslušala  savjet i pretvorila ga u posudu za cvijeće.

Škicala fuksiju, mislim da ću se slijedeće godine ohrabriti i imati ih više ali kupljene od bakica na placu (kao i ova koja me razveseljuje) jer vidim da mi ta posebno lijepo napreduje a prošlogodišnju s Floraarta je polomio vjetar, spalilo sunce, ma trajala je niti mjesec dana!

Gazanija i lotus su mi ovogodišnji favoriti i stvarno se uvukli duboko u srce tako da ću uložiti sve snage (sva sreća da ih imam a znanje ću steći na Forumu) da ih sačuvam.

Ruže ne izgledaju najbolje, odbacile su puno listova, moram smisliti što ću s njima.
Takoma podivljala, morala sam se penjati na šupu i staviti joj špagice - penjalice kako ne bi puzala po vrućem betonu. Cvijetku niti traga ali zato je lišće prekrasno. U svakom slučaju moram donijeti još dvije tri iz Peroja, pa ih staviti kao podlogu na betonski zid kod ruža.

Možda se ruže zamisle i prestanu bacati lišće i malo više cvijetati. Mislim da bi se i takomi na tom zidu moglo svidjeti jer ima više sunca nego na šupi.

Danas sam puno uložila u znanje. Pažljivo sam čitala savjete Bake Bee i OTC. Bože, koliko znaju i kako to divno prezentiraju.

Vraćala sam se "po savjetu OTC čak i uključila mozak, jasno je da ona svojom eruptivnom osebujnošću pisanja nije to tako grubo rekla...) i na kraju zaključila kako stvarno nije neka velika mudrost uzgajati cvijeće.!!!!!Treba ga samo voljeti i pokušati shvatiti što želi!!!!!! Opet moja paralela - ništa kompliciranije od "uzgoja" djece a za nagradu puno ranije vidiš rezultate, ne moraš dijeliti ako si sebičan kao ja, lijepo potrpaš u svoju spavaću sobu i od ranog jutra do kasne noći samo škicneš i dobiješ "cjetnu pusu".

 

Čestitke za žensku utjehu...to je jako djelotvorno ...ponekad.....liječi tugu....

Sretno sa orhidejom....ja se još ne usuđujem upuštati u takvu avanturu....ali kad bude više vremena moram pokušati ......

A sretno i sa špagericama!!

 MKM dobila bijele cveteke pa sad prozor izgleda jako domoljubno!

Bolje da nisam fotkala jer sam si zadala novu brigu kad sam na fotkama uočila kako je otpao kit oko stakla i da je krajnje vrijeme za ponovno premazivanje prozora. No sad je prevruče za takve radove pa ćemo pričekati jesen. (Glavno je pronaći dobro obrazloženje za odgodu da slučajno ne dobijem grižnju savijesti.

Puževi i dalje harače pa sad od kadifica i nevena nema više niti stapke a napali su i tratinčice koje sam dobila od Triše. Jedva preživljavaju no danas navečer ću ponovno sve naprašiti pa možda nešto spasim.

Trišina plantaža kave napreduje predivno,

 listovi se sjaje od zdravlja

Baš sam presretna što su s izvukle stabljčice jer nisam vjerovala da će mi to uspjeti.

No to nije sve, za dodatnu nagradu su mi se rascvjetale fuksije

 

 

gazanija je najzahvalniji cvjetak u mojim teglicama, ne prestaje cvijetati, ne prestaje biti prekrasna

a i lotus je nakon kratkog predaha ponovno počeo cvjetati, istina nešto sitnijim cvijetovima nego prvi puta ali moram priznati da je poseban!

Prekrasno se izvaliti na livadicu u ležaljku i gledati tu raskoš. Čak mi ne smeta niti neožbukana kuća, jednostavno je ne gledam (ono što ne možeš promijeniti - prihvati) i uživam u ljepoti cvijeća!