Saljske užance

Danas ću, po meni, o najboljoj fešti na Jadranu. Održava se u Salima na Dugom Otoku. Najveća prednost joj je da ju Saljani rade za sebe, a ne za povećanje "turističke ponude" i deranja kože turistima na preprženim sardelama. Ima i njih, ali nisu bitne. Tu su više da se domaće ženske zabave i ne moraju kuhati.

Prvo malo povijesti. To je stara i poštovana tradicija još tamo iz stoljeća 20-og. Naime nekad je u Salima osim tvornice sardina bila i klaonica. Rogove upokojenih goveda su ribari koristili za maglu, da daju signale. Da rogovi ne bi bili zaludni poštovali su drugu jednu tradiciju. Ako bi se ženila udovica ili udovac društvo bi im halabučilo ispod prozora cijelu prvu noć. Jednom se u obližnjem Zaglavu oženio udovac za udovicu. E to je, kažu bila fešta za pamćenje. Mnogi nisu mogli govoriti još danima. I tako se te povijesne i drevne 1952. god donijela odluka da se osnuje "Tovareća mužika" . Majstori svirači su poznati pod imenom "tovari".

Napomena: Sali je množina. Zato se ne ide u Sali nego u Sale.

Sad malo o Salima danas. Smješteni su u duboku uvalu, sa obe strane vezovi za jahte. Lutrija je preko tjedna dobiti vez. Jedino da stanete u zasjedu oko 10 ujutro i čekate da netko izađe. Tvornica opet radi i mali su gospodarski živnuli.Imaju specifičan mentalitet i ogroman smisao za humor. Malo ću vam pokušati dočarati.



Ovo je Maritimo. Ako ga niste posjetili, niste bili u Salima. Početkom ´90 ih su dvojica iznajmili ruševno skladište na obali i počeli ga uređivati. Kako je bilo doba rata i poraća malo je stranaca išlo toliko na jug. Poneki bi se zaustavio u Salima, i velika većina ih je prije ili poslije pomagala oko žbukanja ili farbanja kafića. Ni sami nisu znali što im bi. Na otvorenju je bilo brdo velikih faca iz sabora i vlade, te poneki glumac. I to je nepoznanica kako su se dali dovesti tamo. Vlasnici su bitni samo u lokalnim razmjerima. Uopće nisu neke nacionalne face iz društvenih rubrika.

Ovo je dno uvale. Od milja zvana "Savudrijska vala" Slikano je po plimi pa se ne vidi natpis

Sad malo ulaz, desna lijeva obala pa prelazim na feštu

Instrumenti u orkestru su kravlji rogovi, stare pegle na žar punjene šljunkom i poneki bubanj.



Sviraju uvijek dvije iste pjesme "Jingle bells" i neku kojoj sam zaboravila ime. Uopće nije važno jer su ionako neprepoznatljive.

Navečer ulaze ovako u luku. Skupe se u jednoj vali malo dalje i onda skoro sve barke iz Sala dođu u velikoj paradi, okićene lampionima i kruže po vali

Buka je nezamisliva. Na pozornici "Mazgooni" isprobavaju ozvučenje. Svaki kafić, a ima ih, svira svoje. Isto tako i svaka barka ima svoju muziku, a ima ih preko stotinu. A na jednoj od njih Tovareća mužika galami iz petnih žila. Sa obale se čuje iz sve snage "Iveeee, Matee, vidiii Marjetaa itd." i "AAAAHHHH, oooohh" od turista.

Momci su cijelo vrijeme kao u transu. Niti vide niti čuju ništa oko sebe. Osim zafrkancije, svirka je užasno zamorna. Za puhanje u rog treba jaka pluća, a pegle su jako teške, pa još udarati ritam s njima.



Još bubnjari imaju i najlakši posao.

Prvu večer je pjevala neka klapa



A drugu Mazgooni i poslije njih Sexy Motherf**kers.

Nažalost MM i ja smo kapitulirali, pa smo odslušali sam Mazgoone, a ove druge ne. Tako ne znam da li su momci sexy i što rade sa svojim majkama.

Vera ovo mjesto sa svojim običajima je dušu dalo za reportera tvog tipa. Uživala sam gledati i smijati se naravski.