Franjicine kopanjice

Vidim da su ti se razrasle kopanjice

Aj sad još malo slikica i popratnog teksta da uživamo(trebaš sad sve to kaj te nije bilo nadoknaditi)

Bolje mu je da se potrudi i da me iz Niskozemske vrati, inače ću stvano kupiti drugi. Upravo traju dogovori za sklapanje novog pa ak se ovaj malo ne sredi ide skroz u smeće a ne samo netjaku za igru.  Sad PC sve zna pa nek se po tomu ravna. One koji bi eventualno sad mogli prokomentirati da strojevi ne razumiju uopće ne slušam jer moja Julka (mašina za pranje veša) jako dobro zna što je čeka ako me još samo jedanput zezne.

Dok sam vas izdaleka čituckala otkrih da se netko zeza sa meni najdražom knjigom iz djetinjstva - HEIDI. Molim da se pod hitno uozbiljite i da vam više nikada ne padaju na pamet komentari nekih neprovjerenih glasina da je u Ulici crvenih svjetiljki u Amsterdamu. Nisam provjeravala jer je tako nešto apsolutno nemoguće a ja sam prošli puta u Niskozemskoj ponovno pročitala tu knjigu jer me je na to potaknulo moje spavanje u potkrovlju sa prozorom točno iznad glave pa mi je tako svaku noć mjesec namigivao

a jutreka su vrlo često bila ovako kičasto cifrasta

Nakon protezanja, izvijanja i savijanja pogled na zadnje dvorišče

pa na prednju stranu kuće, ulicu i veeeeeliku rascvjetanu hortenziju

Ponovno krećemo na putovanje, jedno malo kratko, do mlađe prijateljičine kćeri. Normalno, oko nas tek propupala polja tulipana, već ocvalih zumbula

a mene opet privlače neobične građevine

pa onda opet nešto malo novije, no ništa manje čudno

Prijateljičina kćer se uselila u svoju prvu kući i jasno je da je odmah nabavila kućne ljubimce - vrlo čudan par

Prekrasna zlatna retriverica, stara godinu dana, umiljata, draga, pametna ... (ma znate sve što treba još tu napisati) i jedan zločesti, stari, diktatorski raspoloženi mini zec. Luna - kujica, razigrana stalno traži društvo a namrgođeni zec je odmah kazni čim mu priđe njuškici, grize, grize do kosti jer ne podnaša dijeljenje ljubavi svoje gazdarice sa tu nekom ogromnom dotepenkom. Mogla bih ih gledati satima.

Imam još jednu fascinaciju a to su ogromni prozori u prizemlju - širinom gotovo cijele kuhinje - predivan pogled ispred i iza stakla:

,

otvoren prostor blagavaonice i dnevnog boravka, te staklena stijena prema zadnjem dvorištu.

Obiteljske kuće  od donjeg srednjeg, pa sve do srednjeg dijela gornjeg društvenog sloja imaju isti raspored. Tu se stvarno ono što se pokazalo dobrim ne mijenja, vidjela sam to po kućama starim 100 godina kao i ovih dana građenim. Nema niti spomena nekakvim grandioznim stubištima, mramoru i kromu. Stubišta zauzimaju 2 (dva) kvadratna metra, obavezno su blago zavijena

Po rukohvatu na zidu starije, nemoćne osobe dobiju od države stolicu/lift kako bi što duže ostale u svom okruženju, u svom domu.

Već sam spomenula da su zavjese vrlo rijetko navučene, tako da se vidi s ulice skroz do zadnjeg dvorišta. Moram si priznati da sam se dosta promijenila od prošlog boravka,  u ljeto 2005. jednostavno bi mi se vrat ukočio od buljenja kroz prozor i "snimanja" tuđih životnih prostora. Nisam se mogla kontrolirati jer mi je to bilo toliko čudno da vam ne mogu objasniti. Sada, prođem i u hodu pogledam na brzaka. Baš sam dobra, zar ne!

Dani prebrzo prolaze, sva sreća da sam bila "mala japankica" pa sam sve snimila i imat ću vremena pomno pregledati što sam sve doživjela i vidjela a  toliko toga imam još za pogledati da sam morala "klincima" koji su me dočekali na aerodromu kod dolaska, obećati da ću se sigurno ubrzo vratiti

 

Obožavam letjeti a ma koliko mnogo do sada letjela nikada u životu nisam imala tako vedar dana za let pa se sa visine  opraštam od Amsterdama

pregledavam uredno poslagana i obrađena polja Njemačke

pa na brzinu stižemo do tako poznatih sličica, malo polja, malo šumice, malo kućica negdje sa prelaza iz dežele u Hrvatsku

pa onda pogled na šodergrabu u Čiču i sjetna razmišljanja o skijanju na vodi (tko zna bih li danas mogla dići svoju sijenjenu velestražnjicu iz vode, mislim da su moje ručice prenježne za tako težak zadatak, pa bolje niti ne pokušati)

Jedan lagani trzaj, na pisti smo i vani PLJUSAK, ma što pljusak, pravi prolom oblaka, pista ima 10 cm vode...

Otišla sam iz kišnog Zagreba i vratila se u kišni Zagreb

 

Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save,

vraćam se Zagrebe tebi, tebi pod zidine stare

....

Najljepši je Zagreb grad, Zagreb je najljepši grad....

Sretna sam, doma sam!

 

 

 

Počinju mi cvijetati iprve tratinčice (uspjela sma ih slikati tako da izgledaju kao ivančice - svašta od mene)

 

Mini žuta ružica se lijepo ponaša na novom mjestu, kako sam je presađivala prije par dana nisam sigurna da će cvijetati

no sigurna sam da po treći puta niče prkos oko nje (bacila sam zemlju sa drugi puta proklijalim prkosima /nakon ponovnog drugog kobnog susreta sa mojom Miom/, zeleni grm (tko zna kojeg imena, no znam da nisam vidjela niti cvijetiće niti plodove) sve više pokriva željezni stup

no od svega su mi za sada najljepše žuuuuuute perunike

 

 

Baš se pravim važna, kad već nemam puno cvijeća onda mi se mora priznati da imam puno sličica.

Kriv je Forum da sada potpuno drugačije hodam po cesti, samo mi oči lete i gledaju - ma čini mi se da neko cvijeće nikada nisam ni vidjela iako vidim da na istom mjestu raste već godinama. Jasno je da pogotovo doma drugačije gledam.

Neki puta mi se čini da "sam malecki od palube" jer ni u kom slučaju se ne mogu "zaigrati" kao poneki forumaši jer jednostavno nemam toliko novaca za kupovine  tako da moram biti sretna s onim što imam i u tome uživati.

 

Draga ovo je bila vraška prezentacija - oduševljena sam.

Ali ovo što te doma dočekalo mislim da je ipak najvrijednije.

 

Ostalo je sve za 5+, a  kada dođeš na more naučit ćemo te skijati, zašto ne, nikad nije kasno.

 istina ne mogu dočekati slijedeće proljeće da mi konačno i mini irisići niknu u kamenjaru.  Danas su konačno procvali ovi sitni na dugim stapkama.

 

Ne znam  što je sa smeđim perunikama, hoće li uopće cvijetati ili su se izgubili u moru plavih. Uz samu ogradu na velikoj kopanjici već godinama guram svaku novu perunku koje se mogu dočepati. Cvijetovi su mi prelijepi a lišće je ukras i po najjačem suncu (a daje mi slobodu i otići od kuće jer ne traži previše vode). Već sam to rekla ali stvarno sam došla u vrijeme kad najviše volim sebe i kad sebi najviše ugađam.

pa i prelijepi žuti kokotićek uljepšavat će stepenice

pored žuuute gazanije

morala sam si kupiti biljčicu kojoj jasno da neznam ime ali me impresionirao cvijetak - izgleda kao da je šarena ppigia sletjela na grančicu.

Ponovno sam se upustila u borbu sa fuksijom, prošle mi je godine MPK sa Floraarta donijela prekrasne viseće no nisam se baš proslavila. Danas mi je uzgajivač rekao da ih zalijevam maksimum jednom tjedno!!!! i prihranu svakih 10-12 dana. Ovdje na zidu joj neće puhati pa možda uspijemo i procvijetati.

Susjedice su me vidjela da sadim i rasađujem pa su me odmah nagradile za vrijednost jednim veeeelikim asparagusom (dobio je uređenu teglu, jučer me lupala čežnja z morem pa sam si napravila teglu sa plažom i jedrenjakom za utjehu)

Darovala susjedica i ljuičasti puzavac, pa nešto prelijepo zeleni, gustih listova a veli da je puzavo (na zakorjenjivanju) pa ond neki grmić sa crvenim plodovima. Morat ću stati sa sakupljanjem cvijeća jer će me opet boljeti glava na jesen. Ma, udri brigu na veselje, sad ću se sva okititi cvijećem a mislit ću o tome gdje ću ga pospremiti na jesen. Uostalom, MPK nije doma pa bi mogla od njezine sobe napraviit zimski vrt. Koja ideja, za sada se samo koji puta zaletim u tu sobu raditi jer ima krasan veliki radni stol i tek mi je sada palo na pamet da bih mogla knjige s njezinih polica spremiti u vreće i pod krevet a ja imam mjesta za cvijeće kao u cvjećarni.

Malu bebicu nolinicu posadila sam u onu posudicu koju sam po Irisinom receptu napravila od slanog tijesta, jasno, obukla sam suknjicu na posudicu od jednog suncokreta i sad gleduckam svoju novu bebicu

Sad konačno mogu u krevet, vjerojatno ću isti tren i zaspati. io je ovo dugačak dan, ispunjen u želji da ne mislim na prošlost, da ne mislim kako je prošlo 145 godina od kad mog Nikole nema. Sutra ću mu na njegov domek odnesti jednu žutu orhideju, baš onakvu kakve je on  meni godinama nosio.