Silvekin dnevnik

Konačno je prestala kiša, jučer je lijalo cijeli dan i temperatura se spustila na 12 stupnjeva. Danas je ipak bilo toplije, ali na vrtu blato. To sam iskoristila za presađivanje par malih kupusnjača koje sam najkasnije sijala, a na jednom mjestu niknule pregusto, drugdje skoro ništa, pa sam sad to malo dovela u red, pa sam presadila još nekoliko velikih grmova kozmosa i kadifica - mislim, presađujem te velike grmove i smijem se, jer u normalnim uvjetima to bi bilo nemoguće za biljku, a sad bez problema radim "red" na vrtu.

Ma nešto malo poslije 05.08...jedva čekam.

Inače, kod mene totalni kaos. Nakon ovih silnih kiša najviše profitirao - korov. I ono što sam prije počupala primilo se natrag, a sad se žuri imati sjeme. E pa nemože! Čupam ga sve u 16.
Paradajzići mi se zarazili plamenjačom , izvor zaraze - susjedin paradajz. Imala je samo 4 grma paradajza, a lijepo sam joj na proljeće rekla nek spali prošlogodišnje stupove koje je koristila jer može ostati zaraza, ali nije, već ih je koristila i ove. I eto, pred 2 tjedna me pozvala na vrt i pitala što je paradajzu - totalno krepan od plamenjače. Rekla sam joj da jedino što može napraviti jest da počupa i spali, da se ne širi dalje zaraza (k meni, 3 metara dalje) Doduše, oni (susjeda i muž) su otputovali sljedeći dan, ali su rekli kćerki nek počupa, a njoj je trebalo tjedan dana da to učini - u međuvremenu padalo puno kiše i eto - zarazili se moji, a kako je bilo kišno nisam ga mogla prskati preslicom za preventivu. U nedjelju sam strgala većinu zaraženih listova, 2 grma cijela iščupala, i sad MM ima zadatak svako jutro prskati preslicom (na GO je, pa nek bude malo koristan). Nadam se da će se barem nešto uspjeti dozoriti. Slijedeće godine selim rajčicu na drugi kraj vrta. Mislim, činjenica je da bi plamenjača došla prije ili kasnije (uvijek dođe), ali stvarno nije trebalo tako rano.
Po cijelom vrtu ubrzano rastu neveni niknuli iz sjemena rasutog ovog proljeća, jadnički tek otvore cvjetić i već ih moram čupati - pepelnica. Nažalost, i to je neminovno. Tikve su još dosta otporne, samo se jedna zarazila pepelnicom, uklonila sam joj zaražene listove i prskala juhom od vlasca. A suzika dobila neko gljivično oboljenje - mozaik na lišću koje opada - može li gore????
No dobro, nije tako loše, takve stvari se jednostavno događaju. A događaju se  i lijepe stvari, mnoge biljčice su i neočekivano uspjele, to ću sutra s slikama staviti u foto biovrt.

Dakle, jučer sam konačno i završila s gredicom s jagodama koju sam zapustila od proljeća, jer sam mislila da će tu prekopati MV.  Ovako je jedan dio izgledao:



To je inače gredica uzduž cijelog vrta s zapadne strane, kod međe s susjedima. Jako se je lijepo tu namnožila pirika, a na proljeće sam povadila mnogo jagoda i podijelila, sad se je već toliko sve razmnožilo da je jagodama već gužva. Sve sam prekopala ručno s malom motikom i lagano sam vadila piriku te presađivala jagode tj razmještavala po gredici, a na rubovima sam nasadila tj. presadila kozmose i visoke kadifice:

Imaš ti tu puno posla, ali ti lijepo izgleda. Pravi starinski vrt.

Moram pitati stručnjaka za moje cinije - tako su mi lijepe da moram spremiti sjeme, a ne znam kada - moram li čekati da se ocvali cvijet potpuno posuši ili .....

Hvala ti , pazim na cvjetove - dakle i spremam.

Stavila sam Franjice nešto slika u razglednice, a inače baš sam se savršeno opustila, zaboravila na sve obaveze koje me čekaju i baš dobro odmorila.

Ali eto, doma opet posao.  Berem grah, mahune, spremam u škrinju za zimu...čupam korov, grickam suncokret... Počela sam se boriti s krumpirovim zlaticama - sad napuštaju polja i pentraju se na kuće (neznam zašto), a na putu im je moj ukrasni duhan kojeg obožavaju: svaki dan ih pokupim desetak, a žderu sve: listove, stabljiku, pupove, cvjetove.....gamad

Šeflera, pa bogatstvo mirisa! 

Danas sam pobrala lan i sad razmišljam kako ga očistiti (trla baba lan - e sad me zanima kak je to izgledalo) Pobrala sam i nešto paprene metvice, joj kako fino miriši...već se suši na tavanu. Ah da i klasika, bilo kuda korov svuda, pa čupaj, čupaj, čupaj....

He-he-he-he. priča moga cvijeća.Kao namjerno, baš pokosi gdje ne treba.
Koji put zabode nazad u zemlju, kao ja neću primjetiti.

Kad bi svi oni znali (još bolje probali) koliko je truda u to uloženo ne bi se tak ponašali... Danas sam maknula s ograde uvenuli slak i tu "preusmjerila" višak slaka koji je rastao pokraj, tek toliko da ne bude tako prazno... I moram se pohvaliti da me je opet zaobišla tuča, palo je samo nešto malo leda, pa dalje kiša....stvarno imam sreće.