Pepino (Solanum muricatum)

   Pepino (Solanum muricatum)

Pepino (Solanum muricatum) je voće podrijetlom iz Perua. Danas se uzgaja i na Novom Zelandu, u Kaliforniji i drugim krajevima s umjerenom klimom. Pripada rodu papaje. Ima okus sličan krastavcu i lubenici. Kod nas je zaživio njegov španjolski naziv pepino, što bi preveli krastavac za salatu. Englesko ime je melon shrub, što u prijevodu znači grm lubenice.

Pepino je grmolika biljka visoka oko 1 m, u zemlji podrijetla je trajno drvo. Kod nas se uzgaja kao jednogodišnja biljka. Cvjetovi liče na cvjetove krumpira, ljubičasti su ili bijeli s ljubičastim prugama iz kojih se stvaraju plodovi ovalnog oblika sa žutom korom prošaranom ljubičastim prugama. Plodovi su veliki kao šljiva, mada ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje. Zreli plod je zlatnožute boje, cijeli je jestiv, čak su i sjemenke jestive. Plod možemo jesti sirov, kuhan, pržen… Sadrži vitamine A, C, kalcij i dobar je za dijabetičare.

Zemlja u koju sadimo pepino treba biti kao i kod povrća tropskog podrijetla (npr. paprika, rajčica) laka, prozračna, hranjiva i stalno vlažna. Eksperimentalni uzgoj pokazao je da su najveći prinosi postignuti prilikom kontejniranog uzgoja u posudama zapremine 40 litara za jednu biljku i prekrivenosti zemlje crnom folijom. Tad su se prinosi kretali oko 40–45 plodova godišnje.

Uzgoj mu je sličan uzgoju rajčice. Za vrijeme vegetacije gnoji se jednom tjedno (gnojivo Harmavit pokazalo se uspješnim).

Pepino lijepo izgleda uzgojen u visećim posudama.

Razmnožava se reznicama dugim oko 15 cm koje uzimamo od matične biljke od veljače do ožujka. Zakorjenjuju se u pijesku, a možemo koristiti i hormon za zakorjenjivanje. Tijekom mjesec dana biljka će se zakorijeniti. Cvjetanje počinje tri mjeseca nakon zakorjenjivanja. Pepino se može razmnožavati i sjemenom. Ovaj način je međutim manje isplativ jer biljke formiraju samo sitno sjeme. Osim toga mladice iz sjemena često rađaju plodove niže kvalitete.

Pepino napadaju iste bolesti i štetočine kao i druge vrste solanuma. Najčešće je to krumpirova plijesan Phytophthora infestans. 

Prezimljava na toplom. Temperatura ne bi smjela biti ispod 5 °C. Na proljeće od matične biljke razmnožavanje obavljamo reznicama na opisan način. Matičnu biljku kompostiramo jer njeno daljnje uzgajanje ne bi bilo isplativo.

Korisnik	Poruka Tema Pretraga Opcije teme Odgovori Otvori novu temu Verzija za ispis Prijevod Tema
moon Profil člana Pošaljite privatnu poruku Pronađi poruke člana Dodaj na listu prijatelja administrator Pridružen: 06 Listopad 2010 Lokacija: Kvarner,Croatia Status: Offline Bodovi: 10501	Opcije poruke Odgovori Citiranje moon Prijavi poruku Hvala(0) Citiranje Odgovor Objavljeno: 23 Travanj 2012 u 21:33
	Pepino (Solanum muricatum) Pepino (Solanum muricatum) je voće podrijetlom iz Perua. Danas se uzgaja i na Novom Zelandu, u Kaliforniji i drugim krajevima s umjerenom klimom. Pripada rodu papaje. Ima okus sličan krastavcu i lubenici. Kod nas je zaživio njegov španjolski naziv pepino, što bi preveli krastavac za salatu. Englesko ime je melon shrub, što u prijevodu znači grm lubenice. Pepino je grmolika biljka visoka oko 1 m, u zemlji podrijetla je trajno drvo. Kod nas se uzgaja kao jednogodišnja biljka. Cvjetovi liče na cvjetove krumpira, ljubičasti su ili bijeli s ljubičastim prugama iz kojih se stvaraju plodovi ovalnog oblika sa žutom korom prošaranom ljubičastim prugama. Plodovi su veliki kao šljiva, mada ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje. Zreli plod je zlatnožute boje, cijeli je jestiv, čak su i sjemenke jestive. Plod možemo jesti sirov, kuhan, pržen… Sadrži vitamine A, C, kalcij i dobar je za dijabetičare. Zemlja u koju sadimo pepino treba biti kao i kod povrća tropskog podrijetla (npr. paprika, rajčica) laka, prozračna, hranjiva i stalno vlažna. Eksperimentalni uzgoj pokazao je da su najveći prinosi postignuti prilikom kontejniranog uzgoja u posudama zapremine 40 litara za jednu biljku i prekrivenosti zemlje crnom folijom. Tad su se prinosi kretali oko 40–45 plodova godišnje. Uzgoj mu je sličan uzgoju rajčice. Za vrijeme vegetacije gnoji se jednom tjedno (gnojivo Harmavit pokazalo se uspješnim). Pepino lijepo izgleda uzgojen u visećim posudama. Razmnožava se reznicama dugim oko 15 cm koje uzimamo od matične biljke od veljače do ožujka. Zakorjenjuju se u pijesku, a možemo koristiti i hormon za zakorjenjivanje. Tijekom mjesec dana biljka će se zakorijeniti. Cvjetanje počinje tri mjeseca nakon zakorjenjivanja. Pepino se može razmnožavati i sjemenom. Ovaj način je međutim manje isplativ jer biljke formiraju samo sitno sjeme. Osim toga mladice iz sjemena često rađaju plodove niže kvalitete. Pepino napadaju iste bolesti i štetočine kao i druge vrste solanuma. Najčešće je to krumpirova plijesan Phytophthora infestans. Prezimljava na toplom. Temperatura ne bi smjela biti ispod 5 °C. Na proljeće od matične biljke razmnožavanje obavljamo reznicama na opisan način. Matičnu biljku kompostiramo jer njeno daljnje uzgajanje ne bi bilo isplativo.

Sponzorirani linkovi

Odgovori	Stranica <1 2 34
Tweet