pod steljom...

ZAŠTO MALČIRATI

Ovaj tekst odlučio sam napisati kako bih razriješio mnoga pitanja vezana uz način vrtlarstva kojeg prakticiram, s ponosom mogu reći već 3. godinu. Znam da to nije previše, no nevjerojatno mnogo iskustva sam prikupio odkako smo se prestali lomiti da bi tu i tamo ubrali pokoji plod. Sve je počelo prije par godina kada sam dobio knjigu autorice Ruth Stout: «Vrt bez motike». Pročitao sam je i počeo razmišljati o tome što je ona radila. Ona j cijeli svoj vrt prekrila sijenom. Odlučio sam  probati i prvu godinu žicao sitne količine sijena kad bi se pokoja livada pokosila. Živim u kraju gdje sijena nema na bacanje te mi je svaka manja količina predstavljala mnogo.  Počeo sam tako da sam, tada bez imalo iskustva, nabacao to sijeno oko određenih biljaka i sve pratio i pisao.  Što se dešavalo? Sijeno je nevjerojatno dobro držalo vlagu. Bile su poznate one strašne suše a ja sam recimo rajčicu koja traži dosta vode zalijevao najviše 2 puta tjedno!  Došla je i prva jesen i nabavio sam 100 bala sijena. Time sam prekrio oko 1/3 vrta. Nisam štedio, sloj je bio između 15-20 cm debljine.

Došla je zima, pao je snijeg. Sve se to lijepo taložilo! Usput da napomenem da ispod vrta imam šternicu i da sam ubacivao lopatom snijeg kako ljeti u slučaju suše nebih gledao na kantu dvije.  Došlo je proljeće i snijeg je okopnio. Stelja se slegla na nekih 7-8cm debljine. Savršeno.

Te sam godine imao maturu i nisam se mogao posvetiti vrtu. Onaj drugi dio, nepokriveni zarastao je i pretvorio se u džunglu. Dolsovno, trava je dosegnula debljinu mog malog prsta na ruci.  Na pokrivenom dijelu, trave je bilo manje, da ne pretjerujem 80%. Kroz debelu stelju probilaje su se samo najupornije trave. To se lako da riješiti: ili izručite rukohvat sijena na travu ili se sagnete i isčupate je. Ja bi uvijek čupao...

Iduće godine trave je bilo još manje, a tada sam prvi put susreo i male količine humusa ispod stelje. Sijeno je polako trunulo i davalo prve rezultate što se tiče gnojenja.  Zaboravih napisati da sam prije prekrivanja tla, vrt pognojio stajskim gnojem jer je zemlja dosta loša, glinena i neplodna.

Sada, ove godine, humusa je više, no sijena manje. Opet sam naručio kamion i to sijeno čeka da ga se postre. Bale bih komadao na 4-5 dijelova i one kvadrate slagao po vrtu. Nisam rastresao zbog alergije a ovako mi se čini bolje. Treba dobro «zabrtviti» spojeve kvardata kako se trava nebi probila.

Za stelju ili malč može poslužiti dosta materijala: slama, sijeno, lišće, piljevina, kartoni, razni biootpad (iz kuhinje, orezane grane voćaka, stabljike kukuruza....), čak i najlon. Sve se to baca na vrt, sve to trune i daje rezultate. Ja koristim samo lišće (ne hrastovo i orahovo) i sijeno kako bi izgledalo urednije, no nije na odmet baciti oguline povrća pa prekriti sa tanjim slojem sijena, ako vam bode oči. Što više materijala razne vrste to bolje (kao kad slažemo kompost- gledamo da unesemo dovoljno ugljika i vodika, a to se postiže raznolikošću biootpada (suhe grane, sijeno, lišće, mokri biootpad- pokošena trava, otpatci iz kuhinje (vrećice čajeva, oguline voća i povrća, kartoni jaja, talog kave.....). Kada isčupate travu samo je bacite na sijeno.. kada počupate zaperke sa rajčice, bacite ih na sijeno.....

Malo preciznije...

U početku se nameće dosta pitanja tipa kako će se probiti sjemenka povrća ako se ne probija korov. Jednostavno: jer na tom mjestu razmaknete sijeno i kada biljke ojačaju vratite ga uz biljku. Uvijek volim ostaviti malo lufta da ne ugušim biljku.  Iskustvo mi je pokazalo da je bolje sijeno maknuti sa tog dijela te ga kasnije vratiti. Sijao sam ciklu napravivši kanale. Vjetar i kiša nabacale su zgrnuto sijeno u kanal i cikla nije nikla...

Čitao sam da skroz mlade bilje možete zagrnuti piljevinom. Nisam probao jer mi se iskreno nije dalo, nije mi teško održavati ih dok su male (recimo red slaate, mrkve, cikle...). zalijevam po potrebi i oplijevim. Nije to neki posao...

Gredice sam označavao špagom kako nebi gazio po njima. Kad su biljke ojačale, špag sam maknuo. Ove sam godine odlučio napraviti stalne gredice u kojima će se mjenjati plodored. Do sada sam svake godine izmišljao položaj i veličinu gredica no ove godine ću špagom ograditi gredice i putiće između njih. Iz razloga da uvijek gazim po istom putu jer mi je zemlja, kako rekog, glinovita i jako se ugazi...

Neću gnojiit ove godine, ako bude potrebno uvijek mogu ukopati malo gnoja pod biljku koju sadim (npr tikvice traže dosta humusa, iako ja pod sve volim staviti malo gnoja..).

Također ljeti uvijek mogu napraviti tzv. tekući gnoj, tako da u kantu sa vodom potopim pokošenu travu, koprive... pustim da stoji i kada se počnu širiti miomirisi zalijem boljke. Preporuča se tekućim gnojem zalijevati jednom tjedno, no kako neće biti potrebno tako često zalijevati, rjeđe. Učestalost zalijevanja ovisi isključivo o debljini stelje.

Sa visokim kulturama nemam problema (visoke mahune, rajčice, krumpir...). jednostavno nabacam debeli sloj i završim priču s njima do berbe. Doslovno.

Krumpir sam posadio tako da sam uzeo koš sjemenskog, poslagao ga po prošlogodišnjoj stelji i prekrio ga novim slojem. Učinio sam 2 greške: prekasno sam ga posadio (može se već u 2,3 jer mu dosta treba dok poklije kroz stelju) i stavio sam pretanak sloj sijena gore te sam se namučio sa travom.  Iduće godine sjeme neću slagati već ću ga samo pobacati  unutar gredice i prekriti sa debelim slojem sijena.  No moram napomenuti da ga nijednom nisam zalio niti okopao. Nije bilo potrebe.

Učinio sam grešku i sa niskim mahunama... posijao sam ih u golu zemlju i debelo se pokajao a k tome i pregusto...iduće godine definitivno u debelu stelju i to tako da ću sadačem napraviti rupu, ubaciti legendarnih 7 sjemenki i prekriti sa malo zemlje.

Od posla oko rajčica imao sam posaditi ih, povezati (iako se teoretski ni ne trebaju vezati već poduprijeti sa sijenom, no ja ga nemam toliko...), , pokoji put zaliti i naravno ubrati ogromne količine.

E obavezno moram napisati da mi nikako neidu paprike i balancani, pretpostavljam zbog loše zemlje. No ubuduće ću iskopati «kadicu» zemlje i u nju usuti svoj kompost. Te dvije kulture traže humusno tlo i dosta vode.  I naravno zagrnuti steljom.

Također ideja za mentu, ukoliko imate. Brzo se širi, pa ću ih ja nagodinu ograničiti. Nabavit ću stari lim, spojit ga u kocku i nabit u zemlju tako da se korjenje ne može širiti okolo već samo unutar kadice.

Grašak je također rodio kao lud. Ove ga godine nisam vezao (GREŠKA), a pošto nisam imao sijena koliko sam mislio da ću imati puzao je po podu i plesao sa korovom. Bio je na goloj zemlji (GREŠKA).  Obično ako imate puno sijena podupirete ga balama te ga ne treba vezati. Bas kao i rajčice.

Cikla nije dala očekivane rezultate jer je bila na goloj zemlji a i nisam joj se posvetio dovoljno pa ima opravdan razlog.

Sa malinama najmanje posla, u proljeće ih sredim, bacim zista debel sloj i do iduće godine ih ne diram.

U vrtu ne koristim kemiju iz razloga što takvo povrće mogu kupiti bilo gjde. A i veliki sam pokornik prirode i smatram da ono uopće nije potrebno osim ako želim zgrnuti neke novce i sav posao obavljati čisto zbog profita.  Daleko od toga, u vrtu radim samo kad mi se da i kada od srca odem gore. Vrt je iznad sela u šumi što doprinosi čistoći. Nema ni nametnika (na mahunama niti jedna mušica, krumpir čist od zlatica..da ne nabrajam). Jedini posjetitelji su srne zimi i krtice o kojima neću pisati jer nemam iskustva. Bilo ih je no odjednom su nestale. Zašto, nebih znao. No pretpostavljam da su došle zbog puno gujavica koje su se udomaćile pod sijenom.

Eto što da još napomenem... tekst sam sjeo i napisao pa se ispričavam ako ima nepravilnosti ili grešaka...