Otrovne gljive!

 Iako predivna gljiva na izgled ona je najotrpvnija gljiva uz zelenu pupavku koje uspijevaju na našem području

Ima bijeli stručak visok, crvenu kapu sa bijelim točkicama.

Treba se je klonit jer može biti smrtonosna ako je pojedemo u većim količinama i za djecu.

 

Muhara (Amanita muscaria) je predivna gljiva, možda najljepša od svih, i nedvojbeno otrovna, no daleko od toga da je muhara najotrovnija gljiva koja stoji uz bok zelenoj pupavki. U našem području raste puno vrsta gljiva koje su daleko otrovnije od muhare. Evo samo nekih od njih, onih najpoznatijih:

- smrdljiva pupavka (Amanita virosa)

- bijela pupavka (Amanita verna)

- panterova muhara (Amanita pantherina)

- crvenjača (Cortinarius orellanus)

- lijepa koprenka (Cortinarius speciosissimus) 

- žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens)

- crvenkasta cjepača (Inocybe patouillardii)

- zemljasta cjepača (Inocybe geophylla)

- mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola)

- rebrasta patuljica (Galerina marginata)

- olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum)

- tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum)

- otrovne grlašice (Clitocybe dealbata; phyllophylla; cerussata)

 

Muhara može biti smrtonosna samo ako ju pojedemo u velikim količinama (nekoliko kg), no nisam još nikad čuo da je netko kod nas umro od trovanja muharom. U nekim dijelovima Europe (bivše ruske države i neki dijelovi Skandinavije) muhara se konzumira uz posebne načine pripreme. Inače, njeni otrovi djeluju snažno na naš živčani sustav, te možemo reći da muhara spada u jake halucinogene gljive jer se poslije trovanja muharom doživljava poremećaj svijesti i javljaju se halucinacije.

 

Zelenu pupavku obično miješaju sa sunčanicama, i tada su trovanja jako teška, često sa smrtnim ishodom.

 

A muharu miješaju s blagvom (Amanita caesarea), i tada su trovanja obično lakša, s poremećajima u probavnom i živčanom sustavu, temperaturom, iscrpljenošču, a nakn toga mogu uslijediti i halucinacije, zavisi od čovjeka do čovjeka i o količini koja je pojedena.

Da, zelena pupavka napada unutrašnje organe, ponajprije jetru i bubrege i ostavlja na njima teška oštećenja.

Je li zamijenio zelenu pupavku baš za sunčanicu i kada se to otrovao?

 

Evo lijepih slika zelenih pupavki i sunčanica na kojima se jasno vidi da je te gljive gotovo nemoguće zamijeniti. No, ipak zamjene se događaju i to zbog potpunog neiskustva, neznanja i lakomislenosti berača.

 

Osim evidentne razlike u samoj općoj pojavi i razlike u boji, navesti ću osnovne okom vidljive pokazatelje razlikovanja te dvije gljive:
1. Dno stručka! Kod zelene pupavke na dnu stručka se nalazi bijela ovojnica, odnosno jaje ili volva. Kod sunčanice nema ni traga bijeloj ovojnici, već je dno stručka samo zadebljano.
2. Prsten na stručku! Imaju ga i jedna i druga vrsta, no s bitnim razlikama. Kod zelene pupavke je bjelkaste boje, tanak, viseći i često se potrga, te se ne može pomicati gore-dolje po stručku jer se odmah pokida. Sunčanica ima deblji, dvostruki prsten, koji nije izrazito viseći , te se može pomicati po stručku gore-dolje, a da se ne pokida.
3. Površina klobuka! Kod zelene pupavke je glatka, a kod sunčanice je čehava i čupava s mnogobrojnim većim ili manjim čehicama i krpama.
  

Macrolepiota procera - Sunčanica 

 

 

Amanita phalloides - Zelena pupavka

Tko prepoznaje gljivu na ovim slikama:

Ali zar nije fora u pomičnom ili nepomičnom prstenu, a ova na slici nema prsten-nikad ne bih mislila da je sunčanica, predebela je stabljika.

Da, to su mlade sunčanice - Macrolepiota procera. U ovom se stadiju ne beru, jer nemamo nikakve koristi od takvih plodišta. Takve se mogu samo promatrati i fotografirati

 

http://www.zdrav-zivot.com.hr/index.php?cat=_broj_28_2005____skola_oprezno_s_gljivama&nrsp=3