Gljive Rujnice

Blagvu (Amanita caesarea),  u nekim dijelovima Hrvatske (ponajprije Slavonije) i u Bosni narod zove rujnicom, pa je zbog toga ovdje došlo do nesporazuma. Evo kako izgleda: http://micologia.net/g3/albums/amanita-caesarea/Amanita_caesarea_Antonio_Rodriguez.jpg

 

Ali mogu zaključiti da enesova gljiva nije ni jedna od ovih rujnica, dakle ni prava rujnica, ni blagva jer niti jedna od ovih vrsta ne raste na panjevima kao što je to slučaj sa enesovom koja je rasla na panju smrče. Kad postavi sliku na forum, onda ćemo više znati. A sad evo malo mojeg teksta baš o rujnicama (Lactarius):

 

Obično se pod rujnicama podrazumijevaju sve vrste narančasto smeđastih mliječnica koje rastu pod crnogoricom i ispuštaju narančasti ili crveni mliječni sok. Ipak, takve se mliječnice u literaturi razlikuju. Rujnica (Lactarius deliciosus) je samo jedna vrsta mliječnice iz grupacije rujnica. Ima ih još nekoliko. Prvih pet pobrojanih raste uz borove (Pinus), šesta uz smreke (Picea), a sedma uz jele (Abies).

1. Rujnica (Lactarius deliciosus). Kad se prereže ispušta narančasti mliječni sok boje mrkve koji kasnije malo pozeleni. Klobuk joj je narančasto smeđast s koncentričnim krugovima, pozelenjuje na dodir kao i listići koji su prvobitno narančaste boje. Stručak iste boje s kapljastim udubljenjima po svojoj površini. Ukusna.
http://www.webalice.it/mondellix/images/Lactarius%20deliciosus.JPG

 

2. Lactarius quieticolor. Jako slična prethodno opisanoj, ali puno tamnije smeđaste boje klobuka (nalik na hrastovu mliječnicu – Lactarius quietus), i eventualno samo malo pozeleni.
http://www.errotari.com/Micologia/fotos/1722.jpg

 

3. Polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus). Ispušta mliječni sok narančaste boje, no nakon nekog vremena postaje crvene boje, baš kao i meso gljive na prerezu. Svi dijelovi gljive starenjem ili na dodir jako pozelenjuju. Osim uz borove raste još i uz jele (Abies). Manje ukusna od rujnice zbog gorkastog okusa.
http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=752

 

4. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus). Odmah ispušta mliječni sok crvene boje poput krvi koji na zraku nakon nekog vremena posmeđuje, a isto se ponaša i meso gljive. Listići nisu narančaste boje kao u prethodne dvije vrste, već su sivkasto ljubičaste boje s maslinastim primjesama. Klobuk smeđasto oker boje, s ljubičasto sivkastim daškom. Ovo je najbolja rujnica zbog ugodnog slatkastog okusa.
http://users.skynet.be/jjw.myco.mons/Lactarius_sanguifluus_2.html

 

5. Lactarius vinosus. Jako slična krvnoj rujnici, samo još tamnijih ljubičasto crvenih boja, vezana uz toplije krajeve, uz borove na Mediteranu.
http://www.webalice.it/mondellix/images/Lactarius%20vinosus.JPG

 

6. Smrekina rujnica (Lactarius deterrimus). Klobuk gotovo bez koncentričnih krugova, Stručak gotovo bez jamica. Svi dijelovi gljive jako pozelenjuju na dodir. Mliječni sok narančast, zatim izblijedi nakon nekog vremena. Lošija za jelo od obične rujnice, zbog gorkastog okusa. http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=261

 

7. Lososova rujnica (Lactarius salmonicolor). Na klobuku ima tanke koncentrične krugove, posebno uz rub klobuka. Cijela gljiva je blage narančasto lososove boje, često dosta blijede i gotovo uopće ne pozelenjuje na dodir. Ispušta narančasto mlijeko koje malo potamni i malo je gorkastog okusa. Dobra jestiva rujnica.
http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=735

 

U Sjevernoj Americi raste također jedna mliječnica koja se ubraja u sekciju rujnica, no mliječni sok joj nije ni crven, ni narančast, nego plav! I ostatak gljive je plavkaste boje, a zove se znakovito Lactarius indigo.
http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=396

 

 Iako su sve vrste rujnica jestive, najbolje bi bile ove pod brojevima 4 i 5, zatim 1,2 i 7 i na kraju 3 i 6. Miris i okus su im ugodni, voćni, aromatični, biljni. Najbolje su dakako pečene na žaru, roštilju, pržene u tavi na maslacu, ulju i slično. Mogu se jesti i pohane i raditi od njih salate. Također su vrhunske ukiseljene. Nisu baš pogodne za kuhanje, tj. juhe i variva. Mogu se čuvati i u dubokom zamrzavanju, prethodno blanširane, no ipak su najbolje kad se pripreme svježe. I da, neki ih još melju i od njih rade ajvar.
I na kraju jedna zanimljivost vezana uz rujnice. Kod nekih se ljudi (nakon što pojedu veće količine rujnica) može dogoditi da im se urin oboji u crvenu boju. No, to nije zabrinjavajuće (možda samo vizualno), jer nema negativnih efekata po zdravlje.