Cyrtanthus elatus - vatreni ljiljan

Opis biljke
Jesenji ljiljan, vatreni ljiljan, „George lily“, „Scarborough lily“,
Rod Cyrtanthus poreklom je iz vlažnih predela Južne Afrike, južni deo Kapske oblasti i uzgaja se kao sobna biljka od 17 veka. Stari naziv roda Vallota (Naziv po Francuskom botaničaru Pjer Vallo) obuhvatao je vrste Vallota purpurea i V. Speciosa koji su po novoj nomenklaturi prewvedeni u rod Cyrtanthus, i vrstu Vallota miniata koja je prevedena u rod Clivia.
Cyrtanthus speciosa ima izduženo jajaste lukovice sa smeđim, suvim ovojnim listovima. Listovi su linearni do 40 cm dugi i oko 3 cm široki, tamno zelene boje. Cvetno stablo se pojavljuje iz središta lukovice, visine je oko 30 cm, a na vrhu cvetnog stabla nalazi se 2-9 cvetova sa po šest latica. Cvetovi su tamnije ili svetlije crveni, narandžasti, lila ili bele do krem boje. Vreme cvetanja je kasno leto i početak jeseni, a krupne lukovice mogu vetati i u proleće i u jesen. Plod je čaura sa pljosnatim crnim semenkama. Ove biljke nemaju potpuni period mirovanja jer im korenje ne odumire u toku zime i ne gube listove, ali im je potreban period od dva meseca u toku zime na niskim temperaturama i sa minimalnom vlažnosti supstrata kako bi redovno cvetale.

Sorta Alba ima bele cvetove, Magnifica sa belim središtem, Major ima krupne cvetove, dok sorta minor ima uzane listove i male cvetove.

Porijeklom iz Južne Afrike. Obitava u vlažnim staništima. Cyrtanthus breviflorus je zimzelena lukovica, otporna u zoni 9. Cvjetovi su dvospolni,imaju muške i ženske organe ,a oprašuju ih kukci. Prikladni su za svjetla mjesta. Vole pješčana i dobro drenirana tla. Vrijednost tla može biti kisela, neutralna i osnovno ( alkalna tla). Nije pogodno za sjenovita mjesta. Jednostavna za uzgoj u vlažnom tlu. Zahtjeva punu sunčevu svjetlost. Ova vrsta nije otporna na zimu ali može podnijeti temperature do -5 ako raste u toploj zaštićenoj poziciji i isušenom tlu. Zato ju je preko zime najbolje zaštititi. Biljke su listopadne u hladnijim podnebljima. Za vrijeme mirovanja najbolje ih je držati suhima. Razmnožavanje: Sjeme je najbolje posijati u stakleniku, čim je zrelo, inače u proljeće. Kad su sadnice dovoljno velike presaditi ih pojedinačno u tegle i staviti van. Biljke se prve zime spremaju, a već iduće proljeće ili kasno ljeto sade se van, na stalno mjesto,nakon posljednjeg očekivanog mraza. Ovo vrijedi samo tamo gdje su blaže zime. Biljka se nakon cvatnje može razmnožavati i podjelom lukovica.