Još ga je 1701. godine, tijekom putovanja, francuski botaničar Joseph Piton de Tournefort otkrio u istočnoj Turskoj i donio u Evropu. Odonda se brojnim kultivarima, posebice početkom dvadesetog stoljeća, počinje razmnožavati i uzgajati.

Engleska je bila veliki začetnik raznolikih sorti koje još i danas krase vrtove diljem svijeta.

 

Papaver orientale pripada porodici Papaveraceae i veoma je otporna, robusna biljka.

Njegova potreba za hranjivima ne izaziva posebnu pozornost.

Traži dobro drenirano, pjeskovito tlo s nešto humusa koje ne zadržava mnogo vode, dok ga je, istodobno, za vrijeme velikih vrućina potrebno održati vlažnim.

Tla koja su blago kisela, neutalna i osnovna (bazična) su najpogodnija za sadnju.

Njegova je izvorna postojbina obilovala suncem tako da je on i u svojim kultivarima zadržao odrednicu sunčanog i suhog vremena kao temeljnu pretpostavku za lijepu i bogatu cvatnju, premda se i u rahloj sjeni može neometano razvijati

Najidealnije mjerilo uspješnog cvata leži u osmosatnoj osunčanosti.

 

Papaver orientale je uistinu skladna kompaktna biljka dlakavih nazubljenih listova sivozelene boje koja, ovisno od kultivara, doseže visinu i do 90 cm.

Sredinom svibnja i u lipnju, na dugim čvrstim stabljikama pojavlju se krupni cvjetovi svilenkastih latica koji su čarobno strukturirani raznolikim nijansama i bojama.

Javljaju se od nježno bijele do žarko svjetleće crvene, s crnom ili tamnosmeđom mrljom u unutrašnjosti cvijeta.

Takav koloristički kontrast još više naglašava nezemaljsku gracilnost i sjaj istočnjačkog podrijetla.

S obzirom da pojedini kultivari dosežu znatnu visinu, nužnost  je povezivanja očita, jer bi se u protivnom sav taj začuđujuće lijep prizor mogao izvaliti i pokvariti dojam nemjerljivosti i gordosti.

 

Unatoč svojoj kratkotrajnoj vladavini orijentalni mak je u vrijeme cvatnje neizostavni vladar među cvatućim biljkama, čija ljepota izaziva divljenje u trenucima dok treperi na sivozelenoj podlozi vlastitih istova.

Ako se cvjetovi orežu ne dopustivši im da stvore sjeme, u svibnju mogu proizvesti još jednu cvatnju.

 

Sredinom ljeta Papaver gubi svoj sjaj, a mjesto gdje je carovala njegova neprikosnovena nazočnost ostaje prazno.

Stoga bi uz njega bilo nužno posaditi biljku koja u ljetnjim mjesecima dobija na širini i tako popunjava novonastalu prazninu.

Dalia je jedan od boljih izbora jer se na nj nadovezuje svojom raskošnom cvatnjom.

Cvjetovi ovog maka su hermafroditi - sadržući i muški i ženski organ.

Razmnožava se sjemenom i korijenovim reznicama u kasno ljeto.

Prije snažnijih hladnoća bilo bi uputno na biljku nagrnuti malč od suhih grančica ili nakupina velikog lišća kako bi je se zaštitilo od eventualnog smrzavanja tijekom hladne i vlažne zime, da bi u proljeće opet zasjala neizostavnom čarolijom boja.

 

 

Hvala još jednom na pohvalama koje izazivaju isto.

 

Ja imam narančasti papaver koji je jednako lijep kao što su jednako lijepe sve njegove nijanse i boje.

Moj mak još nije pretjerano snažan jer je mlad, također nema niti pretjeranu visinu, ali kompaktno i skladno izgleda na mjestu gdje sam ga posadila. 

Imam namjeru nabaviti različite kultivare, ali ne znam na koju adresu bih se uputila - u vezi njih, kao i kultivara ostalih vrsta koje me zanimaju, među njima i heuchere.

U Hrvatskoj je Decora Buzet jedini nešto veći rasadnik ukrasnog bilja koji nudi katalog. Ja osobno više ne znam niti za jedan drugi.

Ako netko zna, neka me demantira.

S obzirom da si rekla da već desetak godina uzgajaš Papaver orientale, uistinu sam znatiželjna gdje si ga nabavila, kao i raznolike sorte Heuchera?

 

U potpunosti se slažem s tobom da preveliki broj ljudi nije informiran o postojanju mnoštva trajnica i ukrasnog bilja.

Ne znaju njihovo ime, ne znaju kako izgledaju i za što su namijenjeni.

Upadljivost je, u najvećem broju slučajeva, osnovna vrlina koja zapadne za oko, pa se stoga i nabavljaju slične raznolike, i obično - cvjetnice, koje većina ima, a zapostavljaju se one koje zbog svojih drugačijih i neuobičajenih osobitosti dospijevaju u drugi plan..., ili najposlije, nikakav plan, jer im na prvi pogled nisu ni bile zamjetne.

Zato i jesmo svi ponaosob tu... da informiramo i ukažemo na ljepotu svakog biljnog člana sa svim njegovim osobitostima i pozitivnostima, kao i ponekom negativnom stranom. Naravno, ne idući u krajnosti.

Jer kad bismo krajnostima ispunjavali život i ljubav prema nečemu, ničega ne bi niti bilo od silnih "kuknjava i gnjavaža" koje si čovjek obično sam nametne.

 

Što se tiče sjemena lupinusa, zainteresirana sam.

Kako rekoh, obožavam svjetle, bež žućkaste i žute kultivare jer su neuobičajeni i ne previše zastupljeni.

Lijepi su i oni izrazite cinober crvene boje.

 

No, kako sam se oduvijek sama snalazila u pribavljanju detalja koje bih poželjela, pomalo mi je neugodno i pristati na takvu situaciju.

Uistinu hvala!

Ali voljela bih znati gdje bih i sama mogla nabaviti nešto, ili pak više toga kad bih se odlučila.

 

Za sada topao pozrav u ovo pljuskovito predvečerje

 

 

 

Moje mi osobno ustrojstvo ne da za pravo da u bilo kakvoj mjerici konflikta ugledam negativnost i pakost, stoga, ja nisam niti zamjerila, pa nemam što ni opraštati, (za druge s kojima si došao u doticaj ne znam i ne želim komentirati...), jedino možda naglasiti nužnu notu mirnoće i razmjernosti kad smo kod stvari koje nas se na sličan način tiču, a ne traže ono što se naziva negacija, potiranje i vučenje mačka za rep.

 

I Ivane, znamo svi za opium, kao i za mnoge druge stvari... 

I nitko se na tvoj osvrt ne bi ljutio da si to pravovaljano i mirno napomenuo, a ne napinjao žicu prenapregnutog voda koji daje energiju i svjetlo.

Pa prema tome, smiriti strasti i ne dozvoliti si umreženom vlastitom "umišljaju" da gospodari situacijom.

Jer kad bi bilo do ovnovskih rogova ili škorpionskih žalaca, tu se ne bi znalo tko pije tko plača.

A moj škorpionski, vidiš, da i ubode, može samo pozitivni učinak podastrijeti pred sugovornika, za što navijam svim srcem.

Jer pravila ipak ne treba generalizirati..., i da se zna - ne treba prepirke nazivati diskusijama, jer tu nitko nije na dobitku, već mirno iznijeti svoja saznanja koja dovode do bolje prosvjećenosti u pozitivnom smislu, a ne tvrdoglavo vuči na stranu nule i ispod nje.

Kao što je rekla rijeka 53, neka svatko ima svoje mišljenje..., ali nećemo si kopati oči zato što nekome više odgovara crno, a nekome bež.

Bijelo je previše nevina konstanta da bi je se moglo u bilo kakav duel s ne... premisom uvrstiti.

 

Stoga, kad smo kod Papavera, eto, pokušat ću nabaviti još raznolikih sorata i diviti se njihovoj neprikosnovenoj ljepoti.

Tko ima sličnu pretpostavku istih, neka se osvrne... ili neka, najposlije, naprosto kaže kako mu i nisu lijepi...

Pozdrav svima!