|
Važno je znati prilikom branja gljiva :
Maloj djeci nije preporučljivo davati gljive za jelo. Pogotovo ako i sami niste sigurni o kojim se gljivama radi i koliko su svježe.
Ukoliko niste vješti – sigurni u branju gljiva, ako ih dovoljno ne poznajete, ne berite mlade tek iznikle gljive, jer one izgledom mogu odstupati od karakterističnih obilježja svoje vrste. Berite samo odrasle primjerke. Ne stavljajte ih u plastične vrećice jer su gljive poput mesa, lako kvarljive i one žive i razvijaju se i kad su ubrane.
Nipošto ne konzumirajte stare gljive koje su se počele mijenjati po boji, okusu, mirisu ili su počele pljesniviti.
Koliko nestručno branje i konzumiranje gljiva može biti kobno po čovjekov život dokazuje stručni podatak da jedan klobuk zelene pupavke, otrovne gljive, može ubiti čovjeka težine 120 kg!
Nejestive, one za koje niste sigurni da li su jestive, ili koje su otrovne, nemojte gaziti i ne prevrćite ih, time remetite ravnotežu prirode. Ne berite gljive sami. Ako se služite literaturom, više se pouzdavajte u tekst, opis gljive, jer gljive u prirodi često odstupaju od onih na slikama, pa slike nisu siguran pokazatelj i vodič.
Ako imalo sumnjate, ako niste sto posto sigurni o kojoj se gljivi radi, radije ju nemojte ubrati. Ili ju odnesite nekome tko se odlično razumije u gljive, obratite se gljivarskom društvu.
Ukoliko se nekoliko sati nakon konzumacija gljiva počnete osjećati loše i osjetite simptome povraćanja, vrtoglavice, crvenila lica, proljev, teško disanje, osjećaj da gubite svijest, zamućen vid – odmah se obratite liječniku.
Za nekim gljivama se ne smije piti alkohol. (gnojištarka).
Da bi se gljiva pravilno izvukla iz zemlje, potrebna je vještina i nježnost prilikom njezinog vađenja. Najbolje je da se, kada se prihvati prstima, lagano zaokrene u stranu i potom lagano povuče nagore. Ovaj postupak je važan zbog očuvanja micelija, koji treba ostati u zemlji i darovati nove izdanke za sljedeću berbu. Nikako nije dobro sjeći gljive nožem i nekim drugim oštrim alatom.
Razlike koje život znače:
Zelena pupavka nikada ne naraste tako velika i visoka kao Sunčanica.
Sunčanica je baršunasta, suha, prsten je "čupav", cijela gljiva je nekako paperjasta. Pupavka je čvršća, tvrđa i više glatka.
Obratiti pozornost na prsten koji Sunčanica IMA za razliku od pupavke
Ako niste 100 % sigurni da ste ubrali Sunčanicu, nemojte ju konzumirati ni u kojem slučaju. Bolje je i baciti jestivu gljivu nego pojesti otrovnu.
Važno je poštivati i čuvati oznake minske opasnosti odnosno velike table minske opasnosti, kojih je na prostoru naših 111 gradova i općina koji se nalaze u minski sumnjivom prostoru (MSP) postavljeno više od 13.000, uz velik broj dopunskih oznaka, koje upućuju na minsku opasnost.
„Kultivirani gljivar ja svaki onaj koji misli na svoje ponašanje, ne uništava nepoznate ili otrovne gljive, jer one nisu krive što rastu. Gljive svojim oblicima i bojama upotpunjuju izgled šume i važna su karika u izmjeni tvari u prirodi. Uništene gljive više nisu korisne u šumi, kvare dojam o prirodnoj ljepoti i ruše vjeru u čovjeka. Gljive su šumski biseri, gljivarenje je i znanost i sport i rekreacija, a gljivari su i ekolozi.“ (PORUKE GLJIVARSKOG DRUŠTVA "SMRČAK" ČAKOVEC)
m.i.
|