Ono što ne sliči odabiranom, uobičajenom i cvjetnom, ono što pomalo podsjeća na izdanke iz divlje, netaknute prirode, ono što je filigranska dopuna i osvježenje, prozračni zid pojedinom vrtnom aranžmanu..., nemirna, nježna, krhka anatomija ili pak soliterni element...

Ono što je priroda uzela, pa vratila svake godine nanovo... Sve je to Asparagus officinalis.

U klasi šparoga, naličjem šparoga, ali izrasla u ukrasnom okružju samo fina, paperjasta, rastresita tvorevina zelenih nježnih listića, koja zaljubljenika u estetsko ne asocira na hranu i fini obrok, već je dostojno uvrštava u red zaslužnih promicatelja lijepog vrtnog izričaja.

Oni koji se bave uzgojem u prehrambene svrhe, ili koji već imaju pojedinu sortu te vrste, znat će kako je nezahtjevno i jednostavno njeno postavljanje na uvid.

I kako, osim spomenutih vrlina zaslužuje prihvatljivo uvrštavanje u slikopis ukrasnih biljaka, što ona već dugo vremena u svijetu i jest.

Asparagus officinalis porijeklo vuče iz Evrope, Azije i sjeverne Afrike, iz pješčanih i plodnih staništa koje naginju morskoj obali.

U samom uzgoju nije osobito zahtjevan, ali traži dobro drenirano i vlažno, te neovisno o vrsti, plodno tlo. Sunce je bitni element za dobar rast, ali ni polusjena nije štetna.

Biljka naraste do dva metra, račvastog je habitusa koji vremenom postiže sve širi obujam.

Na tankim su grančicama gusto poredani nježni zeleni listovi nalik sićušnim borovim iglicama, a koji s minijaturnim zvonastim cvjetovima svjetle boje, te naposlijetku crvenim bobicama ploda, čine prozračnu kulisu jednog vrtnog kutka, ponekog, ili čitave plejade rafiniranog cvjetnog angažmana.

Ustoličen u osamljenom dijelu vrta bit će zapažena nježna soliterna struktura koja nadvisuje i vas same.