Crni vrganj, hajdinski vrganj, (Boletus aereus) javlja se od svibnja do listopada, u mješovitim šumama hrasta, pitomog kestena i bukve, na vapnenačkim tlima, na vrućim sunčanim položajima, a nerijetko ga nalazimo u našim nizinskim i submediteranskim krajevima, nasred šumskih staza,  u grupama od 2-4 jedinke, na višim staništima ćemo ga naći na južnim padinama. Odgovara mu šira okolica Zagreba. Klobuk ima promjer do 20 cm., u početku polukuglast, pa ispupčen, ima suhu baršunastu površinu. U mladosti je crno-smeđ, (čokoladnosmeđ), poslije je svjetliji, bez crvenkastih nijansi. Bijelo trusište je s maškom, kasnije je žuto, a naposljetku zeleno. Sastavljeno je od gustih cjevčica sa sitnim okruglim rupicama. Otrusina je maslinastosmeđa. Stručak je debeo i čvrst, dužine 5-15 cm, promjera 3-6 cm., u donjem dijelu u početku deblji, kasnije valjkast, smeđ i prekriven mrežicom od sitnih vlakana. U gornjem dijelu stručka mrežica je svjetlija, u donjem crvenosmeđa. Bijelo i tvrdo meso ugodno miriše na aromatične biljke. Blagog je i slatkastog okusa. Na suncu jače zagrijani primjerci mirišu na tamjan. Prilikom sušenja miriše na kumin.  Ovo je najcjenjeni vrganj. Može s epripremiti na razne načine. Zamjena za kobne gljive je nemoguća. Neki će ga zamijeniti za crveni vrganj (Boletus pinophilus), kojemu klobuk više vuče na vinskocrvenu boju.